Bhagavad Gita in Croatian

BG 1.1

Dhṛtarāṣṭra reče: O Sañjaya, okupivši se na mjestu hodočašća, Kurukṣetri, što su učinili moji sinovi i sinovi Pāṇḍua, željni borbe?

BG 1.28

Arjuna reče: Dragi moj Kṛṣṇa, dok gledam pred sobom svoje prijatelje i rođake obuzete takvim borbenim duhom, osjećam kako mi udovi dršću, a usta mi se suše.

BG 2.11

Svevišnja Božanska Osoba reče: Dok govoriš učene riječi, jadikuješ za onim što nije vrijedno žaljenja. Mudri ljudi ne žale ni za živim ni za mrtvim.

BG 2.12

Nikada nije bilo vremena da Ja nisam postojao, ni ti, ni svi ovi kraljevi, niti će u budućnosti itko od nas prestati postojati.

BG 2.13

Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu prolazi kroz dječaštvo, mladost i starost, tako u trenutku smrti prelazi u drugo tijelo. Razboritu osobu ne zbunjuje takva promjena.

BG 2.14

O Kuntīn sine, nestalno pojavljivanje sreće i nesreće te njihovo iščezavanje s vremenom, nalikuju dolasku i odlasku ljeta i zime. Oni potječu od osjetilnog opažanja, o potomče Bharate, i osoba mora naučiti da ih podnosi bez uznemirenosti.